уторак, 30. октобар 2012.

Moja radosnica

Dugo me nije bilo ovde, iz opravdanih razloga (moram malo samu sebe da branim), poslednji post je bio još u junu, a od tad se svašta novo napravilo (eto, bar sam bila vredna), a uz to se trebalo pripremiti za zimu, složiti drva, pripremiti malo zimnice (nisam ja baš u tome vična, ali bila sam dobra pomoć), izvrcati med iz košnica, pa smo onda učestvovali na sajmu meda, a da, i ponosna mama je krenula u predškolsko. :-)
Sve u svemu, bilo je tu puno obaveza koje su me odvojile od ovog, meni dragog, kutka.

Ali, kao što sam pomenula i svašta nešto novo sam napravila, nove čestitke, ramove, prstenove za salvete, ali ako bih htela da vam sve to predstavim hronološkim redom, onda bih prvo morala da vam prikažem radosnicu koja je letos nastala.


Pravila sam je, čini mi se, nešto više od mesec dana, lagano, svakog dana, malo po malo. Nisam mogla brže, jer mi je trebalo vremena da osmislim svaku stranicu, rekla bih da mi je to kao i uvek oduzimalo najviše vremena.

Nadam se da ćete primetiti da su sve ove ružičaste i zelene trake i prugice u dnu svake strane pojedinačno merene, sečene, lepljene i uklapane, drugim rečima, ispred mene je bilo 16-tak potpuno belih stranica koje sam popunjavala raznoraznim ukrasima i sličicama u ružičastoj i zelenoj boji.




Sličice životinja sam našla na netu pa sam ih odštampala na papirima pomenutih nijansi, tekst sam po ugledu na kupovne radosnice otkucala i odštampala.



Unutar svakog lista je i džepić za karticu, koje se ponekad uvlače sa strane a nekad je otvor džepa na gornjoj strani lista.

Neke detalje sam rukom crtala, kao ciglice i srca...



  ...nekad sam se potpomognula bušačima (leptir, cvet i pahulja).






Trudila sam se da svaki ram za sliku bude drugačiji, da bude uklopljen u ostale ukrase na toj strani, i da, ako je moguće, prati dogadjaj u bebinom životu koji je na toj strani opisan.




 Ako se sećate malih kovertica koje pravim, i ovde sam zalepila jednu ružičastu da se u nju stavi kosica sa krštenja.


 Na poslednjoj strani je i jedan veliki koverat za možda još po koju fotografiju, možda neku rodjendansku čestitku ili bilo kakvu zabelešku koja nije našla mesto na ostalim stranicama.



Kao što ste primetili, jedino su ukrasi na prednjoj korici radjeni kvilingom i tu se pored cvetića, našla i kolevka da ipak asocira na bebu.

 

Ima tu još par slika, bojim se da vas ne zatrpam, već sam preterala :-))


Sve vas puno, puno, pozdravljam i zahvaljujem se svima koji ste svraćali ovde i dok mene nije bilo.

Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...