Приказивање постова са ознаком ram za sliku. Прикажи све постове
Приказивање постова са ознаком ram za sliku. Прикажи све постове

среда, 23. март 2016.

Uređenje bebine sobe ili... Lenka medenka

Dragi moji prijatelji, čitaoci, kreativci, evo me ponovo posle dužeg vremena. 
Zašto me nije bilo? 
Razlog za to je najlepši mogući razlog. Pre šest meseci sam rodila treće dete, nakon dva dečaka ostvarila mi se želja i rodila sam ćerkicu, Lenku.
U trudnoći, zbog velikih mučnina u početku, nisam ništa novo pravila, a kako je trudnoća odmicala tako sam se ja posvetila uređenju bebine sobe, i tada sam posle par meseci ponovo zašla u svoje kreativno ćoše.
Ovako je to bilo...

Donji deo zidova smo okrečili u tamno roze, gornji je ostao beo, a između bordura u veselim bojama.



Boju koja je preostala od krečenja sam iskoristila da kutije od bombonjera ofarbam u istu nijansu kao i zid. Tako sam dobila ramove u koje sam stavila slike devojčica odštampanih sa interneta koje sam obojila bojicama.




Odlučila sam da u sobi uglavnom budu detalji u roze, žutoj i zelenoj boji. Tako su se na fiokama stola našle ručke baš u tim bojama...




detalje na zavesi sam obojila bojama za tekstil...



a onda sam napravila i pet leptirića u tim bojama i zakačila ih na police i tablu od plute (sad kad ih ima troje, dva školarca i beba, neophodna mi je ova tabla da ne bih zaboravila neki roditeljski sastanak ili odlazak kod lekara :-)  )



Glavni detalj u sobi se nalazi iznad njenog kreveca. Zalepila sam nekoliko slojeva kartona da bi bilo čvršće, osnovu sam ofarbala bojom za zidove (da bi bila ista nijansa), a zatim ukrasila na meni svojstven, a vama dobro poznat način. Tufnice na traci za kačenje su opet iscrtane bojom za zid na ovaj način, a na par mesta su zalepljeni cvetovi.









Ovako je to izgledalo negde u avgustu dok sam se polako pripremala za dolazak moje Lenke medenke...


...a onda početkom septembra...



Sada je Lenka već velika devojčica, nemirna i živahna, stalno pruža ruke ka leptirićima i slikama na zidu. Valjda to znači da joj se dopada njena sobica, a vama?


петак, 31. мај 2013.

Još jedan rođendan - Ivanin

Ponovo sam za rođendan sinovljeve drugarice pravila ram i kutiju, sve po istom principu kao i za Teu, ali je sada preovlađivala ljubičasta boja.
















Uskoro se bliži još jedan rođendan na koji sinčić treba da ide i dvoumim se da li opet da pravim kutiju i ram ili da ovaj put nešto drugo napravim, neki album ili sveščicu.
U sledećem postu ću najverovatnije podeliti sa vama poklončić koji sam pravila za našu Iskricu, pa pošto sam se tad ispraksirala u izradi i koričenju tih sveščica sada me nešto vuče da napravim još jednu.
Hm? Šta da radim? Moram brzo da odlučim jer treba krenuti sa radom.

Pozdrav svima,
Bojana Iza Duge



четвртак, 25. април 2013.

Ram i kutija za Teu

Kada neki drugar pozove mog sina na rođendan u izbor poklona se ne mešam (šta ja znam o željama dečaka???) i to uglavnom bude neka kupovna igračka, autić, robotić i sl.
Ali kada ga pozove drugarica, e to je već moja teritorija i rado bih se okušala u izradi poklona za nju. Pa, i ja sam nekada bila devojčica i valjda ću uspeti da napravim nešto što će se svideti devojčici od šest godina.
Šta bih mogla, šta bih mogla? Recimo, ram za sliku, a možda i kutiju ako stignem. To "ako stignem" mi se motalo po glavi jer sam sam radom počela rano ujutru, a sin je već oko tri trebalo da bude na Teinom rođendanu. Raspodelila sam vreme do kad šta treba da završim, i uvek mi se činilo da kasnim. ali na kraju je sve bilo gotovo na vreme.

Kutiju sam pravila na već viđen način, donekle origami tehnikom ali ipak nije origami u potpunosti jer se karton na par mesta zaseca.






Ram sam prvi put pravila za manju sliku nego što inače pravim, ovaj put za format 10x15 i to tako da stoji uspravno, dakle, da se u njega smesti slika portreta.




Pre nego što sam započela bilo šta da pravim pitala sam sina koja je Teina omiljena boja. Nije bio siguran pa sam morala sama da izaberem. Odlučila sam da to budu bela i dve nijanse ružičaste uz par zelenih detalja, sve vreme razmišljajući valjda nisam mnogo pogrešila.



Kada sam već bila skoro gotova, ali bukvalno mi je ostalo još par ukrasa da zalepim sin mi je prišao i pitao me: -Hoćeš se naljutiti? -Zašto? -Mislim da ona voli ljubičastu.
:-))))))))))))))))
-Sad nemam vremena da bilo šta menjam, nadajmo se da će joj se, ipak, dopasti i u ovim bojama.



S obzirom da sam imala nekoliko sati da napravim kutiju i ukrasim je, da napravim ram i ukrasim i njega, prilično sam zadovoljna krajnjim izgledom, jedini moj strah je bio da li je sve zalepljeno kako treba, za to nisam imala dovoljno vremena da sve ispitam, ali se iskreno nadam da je sinčić predao poklon u stanju kakav je ovde na slikama :-)))








Unapred se radujem vašim komentarima i sve vas puno pozdravljam.

Bojana Iza Duge



уторак, 5. фебруар 2013.

Ram x 5

Pripremite se, ovo će biti dugačak post, ili se barem meni tako čini, zato sam ovoliko i odlagala da pišem o ovih pet ramova, a napravila sam ih pre mesec dana. Opet naišao "onaj" period, po malo radim, ali nemam volje da o tome i pišem.
Dakle, ramovi!




 Prvo sam htela da samo postavim slikice novih ramova, ali sam u međuvremenu rešila i da ukratko objasnim kako i od kog materijala ih pravim, jer mi se ovih dana javila devojka koja bi volela da proba nešto slično sa decom u vrtiću u kome radi. A ovako u slikama će sve biti mnogo jasnije.

Od tvrđeg kartona isečem "trake" koje će biti stranice rama, širina im je 4 cm, a dužina zavisi od toga koliki ram želite odnosno za koju veličinu slike pravite ram.




  Karton koji ja obično koristim je oko 2-3 mm debljine, pa ih lepim u dva sloja, tako da se preklope kao kad se zidaju cigle. :-)




Zatim ih oblepim po ivici papirom a preko zalepim u "Г" isečen hamer u boji koja mi odgovara.



 Prema veličini rama isečem i pozadinu, na kojoj pri vrhu ostavim trouglasti otvor da slika može da se izvuče...




 i onda sledi ukrašavanje.

 A kad je reč o ovih pet ramova o kojima sam nameravala da pišem, oni su nastajali ovako.
 Papir po ivicama...




... preko hamer...




...pa ukrašavanje.

 Ram sa sneškom sam vam već spominjala u novogodišnjem postu, sada ću dodati još neke slike uz par komentara.




Krugovi od kojih je sneško sastavljen napravljeni su od 20, 40 i 60 papirnih trakica, po ivici plavo osenčeni.




Pre lepljenja za podlogu dodala sam šal, resice na krajevima su obavezne :-), šargarepa kao nos, komadi uglja kao oči, usta i dugmići, dve grančice za ruke, i na kraju šeširić sa belom trakom i pahuljom.

Da bih napravila sneg na kome sneško stoji iscepkala sam 2 parčeta belog papira, zatim sam ih malo izgužvala da dobijem neravnine kao kad sneg napada.




 Po ivici sam ih kao i sneška plavim pečatom osenčila i zalepila ih jednog preko drugog da bih dobila slojevitost snega, a onda kao dodatni ukras je poslužio lepak sa srebrnim šljokicama.

U gornjem levom ćošku je oblak takodje osenčen plavim mastilom, a zatim još nekoliko pahulja kojima sam u centru dodala po jednu tačkicu lepka sa šljokicama.




 Na poleđini slična slika, još jedan oblačić i 10-ak pahuljica.




To je bio prvi ram, ostalo ih četiri. :-)




Ovaj ram je rađen po ugledu na prvi ram koji sam ovde na blogu prikazala, a koji sam pravila prošle godine u ovo vreme. Naravno, u mnogo čemu se razlikuju jedan od drugog što je i dobro, ipak su na neki način ostali unikati. O njemu neću mnogo pisati, samo jedna ili dve slike za one koji hoće da traže razlike :-)))))






To je bio drugi ram, ostalo ih tri!




Sledeći koji sam pravila je ljubičasti ram. Ovde sam prvi put primenila "Beehive" tehniku koju je osmislila Susan, mada sam se ja sa tom tehnikom upoznala zahvaljujući Pritesh. Gde god da odlučite da svratite naučićete dosta i nagledaćete se divnih radova rađenih kvilingom.




 Tom tehnikom sam pravila sve ove talasiće, vijuge, zavijutke, kako već da ih nazovem (moj mlađi klinja bi to verovatno nazvao "migulje":-))))) ), ali i latice cveta u gornjem levom uglu su ispunjene pomoću ove tehnike.




Još dva bela cveta, romboidni listići, leptir i po koja tufna. Za kraj sam po ivici celog rama prešla ljubičastim jastučetom za pečate (taj detalj se na slikama ne vidi).




A na poleđini vrlo jednostavno, samo dva leptirka.




Izdržite još samo malo, ostala su još dva rama.




Ovaj ram je prema prvoj zamisli trebalo potpuno drugačije da izgleda, u pastelnim nijanasama žute, narandžaste i zelene boje, ali pošto mi nikako nije išla ta kombinacija posle nekog vremena borbe sa samom sobom, ipak sam se odlučila za, meni jako lepu, kombinaciju zelene i ružičaste.




 

Ne znam za vas, ali mene ove boje baš oraspolože.




Bez leptirića ne bi bilo isto.




I naravno, poleđina rama.




Hej, stigli smo do kraja, peti i poslednji ram je pred vama.




U izradi ovog rama, u odabiru njegovih boja je učestvovao i moj sinčić predškolac. Sećate se onog mališe sa kojim sam pravila novogodišnju čestitku kod njega u vrtiću, da, da taj, o njemu vam i sad pričam.
Često on meni tako pomaže, pitam ga za savet šta bi lepše izgledalo i verujem u njegov sud.
Da li je i ovde dobro izabrao, šta vi mislite?
Ako još jednom pogledate sliku sa početka posta kako su nastajali ovih pet ramova videćete da je ovaj ram trebalo da ima narandžasti okvir, ali uz dogovor sa sinom promenila sam i stavila ipak beli hamer.
Narandžasta se našla na ramu samo kao cvetić, šara na leptiru i poneki kvadratić.




Toplo, veselo i razigrano (izgleda da mi nedostaje proleće).




Poleđina je isto tako vesela i u toplim bojama.




Ponosna sam na sebe što sam konačno napisala ovaj post, a i na sve vas koji ste stigli do kraja. :-)))
Ali ipak, još uvek nije kraj.
Ako ste iz Aranđelovca ili budete u prolazu, svratite do cvećare "Đurđin kutak" i tamo ćete naći upravo ove ramove, a uz to i neku čestitkicu.




E sad je kraj, pozdravljam vas sve puno!!!
Bojana Iza Duge


Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...