уторак, 20. новембар 2012.

Neki novi ramovi

Letos sam, ovaj put po narudžbi, ponovo izrađivala zeleni ram. Naravno na kraju, i da sam želela nije mogao biti isti kao onaj napravljen za M.




A i ovaj put mi je zatražen i jedan dodatni, vrlo zanimljivi detalj, pa se na poleđini rama našla ovčica kao ona koja je ukrasila magičnu kutiju.




Drugi ram koji vam želim u ovom postu prikazati pravila sam kao poklon prijateljici sa foruma cvećara (*Update: link je promenjen i vodi ka njihovoj FB stranici), jer mi je zaista mnogo puta pomogla na razne načine, čak i kad pomoć nisam tražila, ona se često kao maleni anđelak ;-) pojavljivala sa svojim rešenjima i nesebičnom pomoći. Kao znak zahvalnosti nastao je ovaj bordo-crveni ram (u njenim bojama).








Za ovaj post je dovoljno, za koji dan ću postaviti slike još jednog šarenog, veselog rama.
Pozdrav svima!!!
Bojana Iza Duge 



субота, 17. новембар 2012.

Papir i kviling umesto plastike

Šta mislite o ovome?



Umesto plastične kutije...




...koju ste npr. dobili u zlatari pri kupovini,
neki priveščić bi mogao da se spakuje i u ovakvu neku kutijicu,
izrađenu od kartona u boji, ukrašenu kvilingom i satenskom trakom.






Kratak post, znam, ali ne bi bilo fer prema ovoj malenoj kutici da nije i ona našla mesto na ovom blogu potpuno ravnopravno kao i neke druge rukotvorine.

Uskoro će biti i neki ramovi za slike.

Pozdrav svima!!!!!
Bojana Iza Duge



петак, 16. новембар 2012.

Svi smo mi zidari

Redovno sam vas obaveštavala o radovima koji su bili namenjeni mojoj mami. E, ali ovo što vam sad želim pokazati je poklon za mog tatu.
Nedavno mu je bio rođendan. Pre 6 godina na taj dan sam mu za rođendan poklonila unuka. :-)
Ove godine je poklon dosta skromniji. Moj tata voli knjige i voli da razgovara o pročitanim knjigama, a ja volim da mu budem sagovornik. Drago mi je kad se oko neke teme slažemo, ali mi je možda i više drago kad to nije slučaj, jer tad više naučim.
Sve u svemu, knjiga je uvek pravi poklon za njega, a ovaj put sam dodala i označivač za istu, i to sa citatom. Za tatu sam odabrala citat iz knjige M. Pavića "Unutrašnja strana vetra", jer znam da njegove knjige tata voli.






Maleni problem je nastao kada sam želela da taj citat nekako pretočim u ukras na vrhu označivača. Razmišljala sam kako da prikažem ono što citat govori, ali da to povežem i sa onim što želim tati da poručim, i na kraju verujem da sam uspela.
Svako može ukras da tumači kako poželi, ali otkriću vam moju zamisao ( s tim što vas upozoravam da u baratanju rečima nisam tako vična kao u motanju papirića :-) )

Sate, dane i godine sam predstavila upravo ciglicama koje mi zidamo i slažemo lagano, ali da bi taj život koji živimo bio smislen, ispunjen, da bismo mogli na sve te protekle dane i godine da pogledamo sa zadovoljstvom i osmehom, verujem da to naše vreme moramo ispuniti lepim, veselim, razigranim trenucima, novim idejama, nečim što izlazi iz šablona, da moramo negovati svoj kreativni duh, osluškivati svoje želje, istražiti svoje talente.
Takođe, verujem da to nije uvek lako, ali kad imamo nekog ko nas voli, sve ono loše nestaje u samo jednom zagrljaju te osobe.
A ja mog tatu mnogo volim. Zato je tu i ovo malo srce. :-)




Pozdrav svima!
Bojana Iza Duge



петак, 9. новембар 2012.

Srećno venčanje

Od kad sam počela da se bavim izradom rukotvorina, u više navrata sam razmišljala da bi trebalo da napravim i neku čestitku za venčanje, ali mi inspiracija nije dolazila, a i uvek je postojao neki drugi rad kome se trebalo posvetiti. Međutim, letos mi se konačno pružila prilika i u roku od nedelju dana sam dobila tri narudžbine baš za čestitke za svadbu. Najpre je nastala ova...




...i veliku zaslugu za njen izgled ima N koja ju je i naručila. Ponekad kad naručilac ima tačnu ideju šta želi može malo da uspori rad ako nam se inspiracije ne poklope. Ali ovde to nije bio slučaj. N je imala odlične ideje i predloge, ja sam se odlučila za ovu kombinaciju boja tako da je rad bio pravo uživanje.






N je bila zadovoljna i ubrzo mi se javila da izradim još jednu po želji njene prijateljice. Ovaj put u beloj i krem boji. Glavna zamisao je ostala ista uz po neki promenjen detalj.






 A unutrašnjost ovako izgleda.




I još jedna je ostala da vam pokažem, ona se razlikuje od prethodnih, drugačiji je način otvaranja i ovaj put mlada i mladoženja su izostali. :-)








Kako vam se sve ovo čini? Unapred se radujem vašim komentarima, savetima i kritikama.
Pozdrav svima.
Bojana Iza Duge





уторак, 30. октобар 2012.

Moja radosnica

Dugo me nije bilo ovde, iz opravdanih razloga (moram malo samu sebe da branim), poslednji post je bio još u junu, a od tad se svašta novo napravilo (eto, bar sam bila vredna), a uz to se trebalo pripremiti za zimu, složiti drva, pripremiti malo zimnice (nisam ja baš u tome vična, ali bila sam dobra pomoć), izvrcati med iz košnica, pa smo onda učestvovali na sajmu meda, a da, i ponosna mama je krenula u predškolsko. :-)
Sve u svemu, bilo je tu puno obaveza koje su me odvojile od ovog, meni dragog, kutka.

Ali, kao što sam pomenula i svašta nešto novo sam napravila, nove čestitke, ramove, prstenove za salvete, ali ako bih htela da vam sve to predstavim hronološkim redom, onda bih prvo morala da vam prikažem radosnicu koja je letos nastala.




Pravila sam je, čini mi se, nešto više od mesec dana, lagano, svakog dana, malo po malo. Nisam mogla brže, jer mi je trebalo vremena da osmislim svaku stranicu, rekla bih da mi je to kao i uvek oduzimalo najviše vremena.

Nadam se da ćete primetiti da su sve ove ružičaste i zelene trake i prugice u dnu svake strane pojedinačno merene, sečene, lepljene i uklapane, drugim rečima, ispred mene je bilo 16-tak potpuno belih stranica koje sam popunjavala raznoraznim ukrasima i sličicama u ružičastoj i zelenoj boji.





Sličice životinja sam našla na netu pa sam ih odštampala na papirima pomenutih nijansi, tekst sam po ugledu na kupovne radosnice otkucala i odštampala.




Unutar svakog lista je i džepić za karticu, koje se ponekad uvlače sa strane, a nekad je otvor džepa na gornjoj strani lista.






Neke detalje sam rukom crtala, kao ciglice i srca...






  ...nekad sam se potpomognula bušačima (leptir, cvet i pahulja).








Trudila sam se da svaki ram za sliku bude drugačiji, da bude uklopljen u ostale ukrase na toj strani, i da, ako je moguće, prati događaj u bebinom životu koji je na toj strani opisan.






 Ako se sećate malih kovertica koje pravim, i ovde sam zalepila jednu ružičastu da se u nju stavi kosica sa krštenja.




 Na poslednjoj strani je i jedan veliki koverat za možda još po koju fotografiju, možda neku rođendansku čestitku ili bilo kakvu zabelešku koja nije našla mesto na ostalim stranicama.




Kao što ste primetili, jedino su ukrasi na prednjoj korici radjeni kvilingom i tu se pored cvetića, našla i kolevka da ipak asocira na bebu.






Ima tu još par slika, bojim se da vas ne zatrpam, već sam preterala :-))


Sve vas puno, puno, pozdravljam i zahvaljujem se svima koji ste svraćali ovde i dok mene nije bilo.
Bojana Iza Duge




Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...