петак, 16. новембар 2012.

Svi smo mi zidari

Redovno sam vas obaveštavala o radovima koji su bili namenjeni mojoj mami. E, ali ovo što vam sad želim pokazati je poklon za mog tatu.
Nedavno mu je bio rodjendan. Pre 6 godina na taj dan sam mu za rodjendan poklonila unuka. :-)
Ove godine je poklon dosta skromniji. Moj tata voli knjige i voli da razgovara o pročitanim knjigama, a ja volim da mu budem sagovornik. Drago mi je kad se oko neke teme slažemo ali mi je možda i više drago kad to nije slučaj, jer tad više naučim.
Sve u svemu, knjiga je uvek pravi poklon za njega a ovaj put sam dodala i označivač za istu, i to sa citatom. Za tatu sam odabrala citat iz knjige M. Pavića "Unutrašnja strana vetra", jer znam da njegove knjige tata voli.



Maleni problem je nastao kada sam želela da taj citat nekako pretočim u ukras na vrhu označivača. Razmišljala sam kako da prikažem ono što citat govori ali da to povežem i sa onim što želim tati da poručim, i na kraju verujem da sam uspela.
Svako može ukras da tumači kako poželi, ali otkriću vam moju zamisao ( s tim što vas upozoravam da u baratanju rečima nisam tako vična kao u motanju papirića :-) )

Sate, dane i godine sam predstavila upravo ciglicama koje mi zidamo i slažemo lagano, ali da bi taj život koji živimo bio smislen, ispunjen, da bismo mogli na sve te protekle dane i godine da pogledamo sa zadovoljstvom i osmehom, verujem da to naše vreme moramo ispuniti lepim, veselim, razigranim trenucima, novim idejama, nečim što izlazi iz šablona, da moramo negovati svoj kreativni duh, osluškivati svoje želje, istražiti svoje talente.
Takodje, verujem da to nije uvek lako, ali kad imamo nekog ko nas voli, sve ono loše nestaje u samo jednom zagrljaju te osobe.
A ja mog tatu mnogo volim. Zato je tu i ovo malo srce. :-)



Pozdrav svima!

6 коментара:

Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...